Inteligentna i iskusna osoba, dobro upoznata s Kur'anom može prepoznati čak i manje slabosti i greške u vjerovanju drugih ljudi i posavjetovati ih.

Ovo je hvale vrijedna osobina, ali ipak ne znači da ta osoba i sama ne može zgriješiti. Naprotiv, ona mora težiti izbjegavanju tih istih grešaka, jer u suprotnom će zaslužiti Božije nezadovoljstvo, a ne nagradu za svoje savjete.

Malo je vjerojatno da će netko tko je sposoban uočiti grešku kod drugih ljudi propustiti da  to isto prepozna kod samoga sebe. Bez sumnje, takva je osoba svjesna i svojih propusta i grijeha.

Na primjer, bilo bi licemjerno da lažljivac poziva ljude na istinitost i iskrenost, ili da netko tko ne obavlja molitvu poziva druge ljude da to redovito rade. Savjetodavac koji se boji Boga će sigurno biti među prvima koji će izbjegavati da čine grijehe.

U Kur'anu je to objašnjeno na slijedeći način:

“Zar da od drugih tražite da dobra djela čine, a da pri tome sebe zaboravljate, vi koji Knjigu učite? Zar se opametiti nećete?” (Sura al-Baqara; 44)

Zaključak navedenog ajeta “Zar se opametiti nećete?“ je tu da uputi ljude da čine ono što govore.

Izopačeni porivi, kao na primjer želja za kontrolom drugih, uzrokuju poštivanje i uticaj riječi utemeljenih na licemjernom ponašanju, što nije u skladu s Kur'anskim standardima.

Kada netko savjetuje samo da bi stekao status, poštovanje i divljenje, ta manipulacija problemima u vezi vjere, za vlastitu korist, će ga samo odvesti do razočarenja u Vječnosti. Kada vjernik vidi drugoga da čini grešku koju je i on sam počinio, može mu reći da i on lično radi na ispravljanju istog. Onda oni mogu jedan drugog ohrabrivati u cilju poboljšanja i, čineći to, zaslužiti Božije zadovoljstvo.